Tokom boravka u jednom selu između Leskovca i Vranja čuo sam za ovog čoveka, koji je tamo izuzetno poznat, pa računam da je red da i vi čujete za njega.
Kako sam iz priče shvatio to je neka ljudska sirovina koja se retko kupa, a liči više na nekog bizona nego na čoveka. Nakon sahrane na kojoj sam bio, vraćao sam se sa meštanima putem ka selu i krenula je priča. Krenula je omiljena priča među srpskim seljacima, priča o politici i geopolitičkim dešavanjima i neko je pomenuo Natašu Kandić. I, ne lezi vraže, seljaci umalo ne počeše da dave jedni druge od besa koji to ime u njima izaziva. Tu se našao jedan i rekao kako bi vrlo rado "izjebao" Natašu i naravno počeli smo svi da se smejemo. Dok smo se smejali našao se neko još dosetljiviji i spomenuo ovog čoveka rečima: "Ne si be ti za nju! Nju treba da gu izjebe Toma, što prodavao magareće meso u Prokuplje, jer on kad izjebe mlogo se zaznoji, pa još legne preko ženu i ona onda ne mož si ustane dok se on ne probudi."
Iz ovoga možete zaključiti o kakvoj je pojavi reč i možete izvući jednu pouku: za svakog čoveka ima posla, pa i za tog što je pod ko zna kakvim imenom prodavao magareće meso.
Evo ti link! Pošalji Tominu adresi ženi da zna da i za nju ima neko na svetu. Da ne umre u onakvom stanju...
Еј бре, не знаш ти ништа! На селу се све зна. На селу нема тајни.
Ja bi pitala tog seljaka otkud on zna kako se Toma ponasa pri kojtusu.