To je bilo još onomad, dok si kao mladi deran terao trotinet po ulici sa sve kačketem na glavici. Vratiš se kući tako posle celodnevnog igranja, kad ono na sred trpezarijskog stola te čeka ona.. Tako sjajna, tako čista, poput sunčevog odsjaja spakovanog u gospodski punu bocu. Pio si sokova raznih, to stoji, ali ni jedan nije baš bio kao to... Nekako, taj aristokratski akcent ukusa i nastupa traubi sode je bio nešto što je totalno odudaralo od svih ostalih sokića. Naravno, Traubi se kao i sve ostale fine stvari nije kupovao baš svaki dan. To je bilo vino međ sokovima. Ovo ostalo su bila palanačka pivca.
Sediš tako za nedeljnim ručkom i piješ Traubi iz visoke čaše zamišljajući kako piješ vino penušavo i žmirkaš pridržavajući monokl na levom oku.
