
Vrlo česta potreba tinejdžera za buntovništvom. Karakteristično ponašanje jednog takvog tinejdžera bio bi nagon da kresne što više devojaka i da ih posle takvog akta ostavi. Nakon toga ima dovoljno obraza da priča svima oko sebe da ne može da nađe devojku kakva mu odgovara.
- A: Brate ne verujem kakav sam ja baksuz. Ne mogu da nađem normalnu devojku, sve neke dilovke.
- B: Što brate, šta se desilo?
- A: Ma raskinuo sam sa onom debilkom Sonjom.
- B: Što ste raskinuli?
- A: Doveo ja nju kod mene na gajbu da je taslačim i kad sam završio ja se okrenuo se na stranu, zapalio pljugu i nastavio da gledam utakmicu. Ona počela da sere kako sam ja ravnodušan obukla se i otišla.
- B: Prvo ne smeš da pričaš tako o njoj, devojka je ok. Drugo trebao si je zagrliti, reći joj nešto da ne vidi da te apsolutno boli kurac.
- A: Da l' neće da je ženim sad ako sam je jeb'o?
- B: Nemoj onda se žališ, treba da voliš kad i izvadiš.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Upravo! Plusomiljeno+*
Ovako čak ni Ljevin ne bi posavetovao druga.
Nisam dobar sa primerima, ali držim se dobre poente. Svakako cenim kritike... ;)
Što se tiče Ljevina, ne bih znao kako da protumačim zato sto još nisam pročitao Karenjinu.