Prijava
  1.    

    Treba mi za selo

    Opsesija uglavnom ljudi u kasnim srednjim godinama i penzionera, da ništa nije za bacanje i da se sve može koristiti do iznemoglosti, ma koliko odrpano, pocepano, ružno ili pokvareno bilo.

    Naravno, pošto mlađi ljudi vole prostor i veoma lako se odriču tih nepotrebnih stvari, prostim bacanjem u kantu ili oko kante, da se počaste Romulanci, stariji moraju to da iznesu iz kuće i ne postoji bolje mesto za to nego kuća na selu ili neka vikendica.

    Jednostavno, ništa nije za bacanje.

    - Ks ks, Nikola.
    - Dobro veče komšija Rade, kako ste?
    - Tiše malo. Dođi ‘vamo.
    - Izvolite komšija.
    - Pogle’j onaj tepih tamo.
    - Koji tepih komšija?
    - Onaj u kontejneru. Perin sin ga bacio malopre, a može da se iskoristi. Samo ga opereš i k’o nov je.
    - Pa ovaj, možda je kupio neki moderniji malo, pa šta će mu onda ovaj stari.
    - Pih moderniji. Ma nema on pojma. Ajde da mi pomogneš da ga iznesemo iz kontejnera, ogroman je.
    - Pa šta će vam?
    - U selo da ga odnesem. Ovde ne smem da ga držim, jer ako Pera dođe na kafu i vidi tepih, zajebavaće me da kopam po kantama. Brzo sad, da nas ne preteknu Mandovi. Oni k’o senzor da imaju kada se nešto veće baci u kantu.