
Trebaće je ono što izgovaramo ili pomislimo u sebi kada neku skroz nepotrebnu stvar nećemo da bacimo već je čuvamo. Ova pojava je prisutnija kod starijih osoba, koje su živele u mnogo težim vremenima, koje ih je nateralo da retko šta bacaju, jer "trebaće". Neki ovu naviku uspešno prenose i na potomstvo.
Rezultat "trebaće" je da su stanovi/kuće/garaže pretrpane nepotrebnim stvarima.
Sin: "Šta će ti ova prazna kantica od eurokrema?"
Majka: "Trebaće!" (a već je skupila 15 kantica)
"Nemoj da bacaš te presvlake od lade!"
"Šta će ti bre? 15 godina su stare!"
"Ostavi ovamo, trebaće!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ha, ha, a kad izbaciš to iz stana/kuće/garaže, posle nekog vremena ponovo ga nadješ na istom mestu. Jbte, zar nisam ovo bacila ??(Keva krišom vratila - trebaće!!!) +