Najmisteriozniji i najređi igrač preferansa. Pojavi se ponekad, tu i tamo, odigra partiju ili dvije i ponovo nestane. Prosto neuhvatljiv. Neki kažu i da ne postoji, da su ovi koji tvrde da su ga vidjeli u stvari vidjeli duha iz neke druge dimenzije, zemlje sa kartama iza ogledala, ma ko zna odakle oni dolaze i gdje odlaze pošto se partija završi.
Ali zato savršen. Uvijek zna odakle da krene. Ukoliko se pogriješi zna i gdje je greška, zna i šta je trebalo odigrati da bi se ta greška izbjegla. Savršen general, još bolji vojnik. Kakva god da je podjela, on igra jednako dobro, kečevi ili sedmice, svejedno je.
Svejedno je, svejedno je. Zna da je neophodan i to obilato koristi.
- Kada ćemo onu partiju, kumara?
- Kada god hoćeš. Ali gdje da nađemo trećeg?
- Eh, jbg.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.