
Kafana koja se izgubila negde u vremenu i prostoru. Izbegavaju je i najgore šljokare. Osmoro ljudi je otišlo tamo i nikada se nije vratilo. Pored zadriglog vlasnika, koji se najverovatnije kupa u govnima iz poljske kenjare, jedini zaposleni je konobarica u ranim 70im, koja ima nadimak Gudalo. Zbog dužine i debljine dlaka na jednoj nozi koju ima. Čaše peru zozovačom, jer je efikasnija od običnih sredstava za pranje sudova. U zidove se uvukla buđ, smrad i povraćka onih koji su tu skončali, dok se kupatilom širi miris kao iz masovne grobnice tvorova. Idealno mesto za skrivanje od haškog tribunala. Ovu ustanovu čak i komunalci zaobilaze, jer je jedan njihov hrabri kolega skupio muda i ušao unutra. Više ga nisu videli.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+