
Državni posao plus uniforma. A možda i moć da odlučuješ o sudbini drugih...
Jedna od najlepših želja u srpskom jeziku. Obično je kao obećanje ispunjenja srpskog sna izgovaraju roditelji svojoj neposlušnoj dece, kada zaglave u toku školovanja.
Stoji uvek uz rečenice pogodbenog tipa kojima u isto vreme prete i obećavaju na šta će ti život ličiti ako se smesta ne kaneš lošeg društva i ne uvatiš knjige.
Obično je praćena pretnjama koje uključuju motiku, traku, grbaču i sve ono što pošten svet koristi da bi zaradio koji dinar i preživeo do prvog.
Za ukras se dodaje i neki rođak koji je uspeo u tome da ga drugi oblači, plaća ga za to što svako jutro ustaje i omogućuje mu da pored plate nađe i druge vidove samofinansiranja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Де се сети, царице!
bravo Partizanko bravo
Fala Nitkov, fala...
dobra +
Drugarice Katrin, divno!
+ i ☆
одлично +