Prijava
  1.    

    Tužne scene

    Ponekad im prisustvujemo i prepustimo zaboravu. Neke nam se urežu u sećanje.

    Primer br. 1
    Čekaonica, napolju je ledeno. Majke sa malom dečicom čekaju na kontrolni pregled kod lekara (deca su operisana prethodne nedelje), motre na svoju decu, drže jakne, hranu, tašne, nalaze lekara...
    Klinje su disciplinovane, zaplaču na trenutak, ali to se brzo namiri sa slatkišem ili sokićem. Svi imaju nove igračke "jer su bili hrabri".
    Majke su smorene (nespavanje-negovale su decu, umor-cela kuća je "na njima"). Čeka se po nekoliko sati, strpljivo jer je lekar duša od čoveka. Jedna mama ispišta torbu, čuje se tup udarac, počinje da curi vino iz slomljene flaše. Ona je užasnuta -želi da pokupi vino papirnim maramicama. Barica lagano klizi ka radijatoru, širi se miris vina. Ona je pocrvenela, uzvrtela se (gde da baci flašu ili celu torbu), šta sad da pokloni lekaru?
    Dete pita : "Mama, a šta će sad tata da nam kaže?"
    Ona je na ivici suza.

    Primer br.2

    Prilazim kontejnerima i nosim ogromnu kesu. Iznosim starudiju iz stana i to mi je već deseta kesa. Čekaju me tri Ciganke. Sve govore isto :
    " Sestro, aj' baci to ovde (pokazuje rukom), to je "moj" kontejner!!!"