
Ljudi koji žive na račun tudje muke. Izveštavaju uglavnom sa mesta gde se dogodilo neko ubistvo, saobraćajna nesreća, neka velika kradja, a oni hrabriji i sa ratnih područja. Pošto je loša vest najbolja vest, učesnici u nesreći i oni koje nesreća pogodi treba nešto i da kažu, kako bi vest bila kompletnija, kako bi se znalo zašto, kad, ko i kako, i kako bi suze i bol oštećenih i ožalošćenih podigao rejting televizijske kuće i samog izveštača. Zato na naslovnim stranama pojedinih novina i u vestima možemo videti odvratne prizore raskomadanih ljudskih tela, smrvljena kola posle udesa, i pročitati ili čuti potresne izjave uplakanih bližnjih koji su u šoku i neverici. I sve to da bi ubogi gledaoci koji, nezadovoljni žive u bedi i muci svakodnevice, videli kako ima i ljudi kojima je gore nego njima, pa onda tu svakodnevicu nekako lakše izguraju..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Uz obavezan dodatak
-kako smo culi od komsija,ubijeni je bio povucen i nije se druzio ni sa kim.
Uz obavezan dodatak
-nastradali je bio dobar covek i uredno se javljao komsijama