
Ljudi koji su našli jako inteligentan način da zarade lovu od sponzora tako što će budalama željnim pažnje i nesposobnim roditeljima besplatno deliti savete u autorskim TV emisijama. Na sreću, takvih emisija još uvek nema kod nas, ali je samo pitanje vremena kada će se pojaviti. U svakom slučaju, tim psiholozima i ljudima koji prave te emisije treba dati medalju za snalažljivost iako su upravo takve emisije potpuno besmislene. Postoje i neke koje su nameštene, tj. u njima učestvuju glumci (recimo Džeri Springer Šou), ali one nisu tema ove definicije.
Televizija RTL, jedna emisija ovog tipa.
Voditelj: "Sa nama su Klara i Robert i njihova četrnaestogodišnja kćerka Monik. Šta je problem u vašoj porodici?"
Prvo kadar na Monik. Isfrustrirana, bubuljičava tinejdžerka sa toliko pirsinga da ne sme da priđe trafo stanici na udaljenost manju od 20 metara, istetovirana kao astečki ratni poglavica sa "namrgođenim" izrazom lica u stilu "sve ću da vas pobijem". Očigledno je da je njenom mozgu rođena hipofiza objavila i krstaški rat i džihad istovremeno, pa šalje armije hormona da unište i poslednji bedem zdravog razuma. Kadar na "dobre roditelje". Mama Klara plače, a tata Robert drhtavim glasom, sa očima punim suza priča:
Robert: "Monik je, u poslednje vreme, sve dalja od nas, kao da je više ne poznajemo. Ne razgovara sa nama, izlazi do kasno i ne znamo gde ide i sa kim se druži. Ocene u školi su sve gore..."
Monik:(piskavim ,histeričnim glasom) "Šta vas briga. Imam svoja prava da idem gde hoću. Zašto me sputavate? Šta sam vam učinila? MRZIM VAS!!!"
Mama Klara već glasno jeca, a tata Robert nastavlja posle par sekundi...
Robert: "Eto vidite gos'n voditelj. Mi ne znamo šta joj je. Šta da radimo, posavetujte nas?"
A kako bi bilo da joj zalepiš jednu vaspitnu iza uva, zabraniš izlaske i ukineš džeparac sve dok ne skine te pirsinge, počne pristojno da se ponaša i popravi ocene? Radilo je i kod mene i kod mnogo drugih koje poznajem. Moj ćale je od mene napravio čoveka i hvala mu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
''Isfrustrirana, bubuljičava tinejdžerka sa toliko pirsinga da ne sme da priđe trafo stanici na udaljenost manju od 20 metara, istetovirana kao astečki ratni poglavica sa "namrgođenim" izrazom lica u stilu "sve ću da vas pobijem". Očigledno je da je njenom mozgu rođena hipofiza objavila i krstaški rat i džihad istovremeno, pa šalje armije hormona da unište i poslednji bedem zdravog razuma.''
Страва опис. :) +
Ceo primer je neverovatno dobar +
Mama Klara plače, a tata Robert drhtavim glasom, sa očima punim suza priča:
hahahahaahahahahahahahahahahahah
Odlicno,pljus.Uzgred kod Dzeri Springera nema glumaca neverovao ili da,likovi su 100% autenticni americki trash.
burnce pilsPlus.