
Lingvistička sklonost da se u domenu imenica ekonomiše rečima i stvari postave na viši teoretski nivo, u jeziku u kome već za teleće meso kažemo teletina.
(Plaža u Makarskoj, nekih godina)
- Sine, vidi one male tamo... crveni peškir...
- Aha, Duksi, vido sam ih još juče... tri slatke Hrvatice, same na plaži...
- Mislim da im nešto treba, vidiš kako su nekako nedefinisane... na tom crvenom peškiru...
- Aha, treba njima sveže srpske kurčetine!
- To sam i mislio, sine, ajde malo da odšetamo tamo...
(Ustaju. Crveni peškir ima da dobije goste...)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ti si lingvisticka svinja :))))++++++
To to to!:))