
Lingvistička sklonost da se u domenu imenica ekonomiše rečima i stvari postave na viši teoretski nivo, u jeziku u kome već za teleće meso kažemo teletina.
(Plaža u Makarskoj, nekih godina)
- Sine, vidi one male tamo... crveni peškir...
- Aha, Duksi, vido sam ih još juče... tri slatke Hrvatice, same na plaži...
- Mislim da im nešto treba, vidiš kako su nekako nedefinisane... na tom crvenom peškiru...
- Aha, treba njima sveže srpske kurčetine!
- To sam i mislio, sine, ajde malo da odšetamo tamo...
(Ustaju. Crveni peškir ima da dobije goste...)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ti si lingvisticka svinja :))))++++++
To to to!:))