Tvrdokorni komunista na krsnoj slavi

Tridesetak godina nakon što su nas rasedlali drugovi i drugarice, a osedlali neki novi kapitalisti u pokušaju, narod i dalje slavi svoga sveca - doduše sa nekoliko novih gostiju. I dok je većina hardkor komunsta pljunula na Marksa i Tita, i transformisala se u neku vrstu super vjernika, ostao je mali broj njih doslednih ideologiji koji niti slave slavu niti znaju za Božiča Srbinova. Pošto se "sve mijenja sem kamenja" (i kamenje samo manje), i ovi relikti prošlosti su postali dio slavskog dekora.

Hardkor komunista uglavnom na slavu dopadne na nagovor žene ili djece. Na istoj se snalazi ko Šćepović u šesnestercu, a u pokretima mu se vidi da je protiv svoje volje tu. Može biti da je u pitanju čovjek rječit i britak, al u tom okruženju ne dolazi do izražaja. Vrpolji se kao školarac koji čeka zvono, svakog trenutka se plašeći prozivke na svoj račun. Kad se veče svrši sebi u bradu opsuje kapitalistički zapad i Tita što je prerano otišao.