Priča u kojoj je idealno pokazana osobina večine ljudi-da neke stvari jednostavno ne mogu da zadrže u sebi, ako neće na usta, reći će to na dupe, ili će bar ispričati to što imaju nekoj rupi u zemlj, pa je zatrpatii, samo da ne ostane u njima.
-E čuli smo da si dobio na kladionici, ajmo čašćenje!
-Ma jesam, i mislio sam da častim (Jesam kurac moj, otkud znaš majku ti jebem)!Ko ti je reko?
-Tvoj mlađi burazer, čim me sreo na ulici.
-Ae idemo na piće (Odraću ga kad dođem kući, on kad ne bi na usta, na dupe bi mu izašlo)!
Na trafici:
-E moram ovo da ti ti kažem!
-Pa reci.
-Jebo bih te, ne bih reko ni Bože pomozi!
-Svinjo jedna!
-Khm....De mi dopunu na 065...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.