
Način razmišljanja čoveka koji se nikad ni u šta ne meša, ne izrašava svoje stavove ni po kom pitanju i nikom ne protivreči. Putuje kroz život potpuno neprimetno, a jedino po čemu ga se sećaju je jutarnja kafa koja ostane nepopijena na stolu u kancelariji pa se i kafe kuvarica zapita zbog čega je skuvala jednu kafu više nego što ima zaposlenih.
Baš kao i ona lična muška ili ženska rabota, koju uvek držimo u gaćama i pokazujemo samo nama najbližoj osobi sa kojom nismo u krvnom srodstvu, tako se i ovo mišljenje zadržava za sebe i bračnog druga. Kulturno, bez landaranja naokolo.
- Umro Mile iz kadrovskog, ideš li na sahranu?
- Koji Mile?
- Onaj suvi, što je uvek ćutao kao upišan...
- Nemam pojma, idem do kapele pa ću valjda da se setim kad pogledam sliku...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ljudi Sjenke +++
znam ih par, ne pričaju mnogo...
znaš тu pjesmu?
ne, baci link ako imaš ili barem ime izvođača...
evo u pvt. bila je u čitanci :)