
Ovo je vekovni san, težnja i pretnja učitelja, nastavnika, profesora, a Boga mi i roditelja, partnera i ostalih. Svakome od nas je sigurno ova rečenica upućena više puta u životu.
Umeju ljudi da se ostrnave, pa malo-malo, potežu ovu rečenicu.
Primer 1.
Roditelj – Kako si dobio keca? Zbog tablice množenja? Pa to moraš da znaš u pola noći kad te probude!
Primer 2:
Šef – Nema finansijskog izveštaja? To kad tražim i u pola noći, ima da se zna gde je i koji je saldo.
Primer 3:
Drugar na letovanju: - Kako ne znate gde je ključ od sobe? Pa, u pola noći da vas probudim, mora da se zna gde je ključ!
- Samo me probudi u ponoć, jeb..u ti sve po spisku!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
+
То је та методологија: буђење у пола ноћи и извођење пред срељачки вод.
++