
Deda koji je već posle šezdesete počeo da štedi za vlastitu sahranu kako ne bi bio porodici na teretu. Osim toga želi da bude siguran da će ispoštovati njegovu veliku želju da bude pokopan u rodnom selu. Jer sa decom se nikad ne zna, ako budu morali da dreše vlastitu kesu vrlo lako može biti sahranjen na gradskom groblju a da to nikad ne sazna.
Cela porodica na okupu.
Ćale: Srećan ti osamdeset sedmi rođendan tata, da nam još dugo poživiš i zdravlje da te
prati. Ajde sad kad smo svi na okupu poželi nešto lepo, tata.
Deda: Želim da me ne zajebete za sa'ranu. K'o što sam čuo neki dan da šapućete, jes' da sam gluv al' šta 'oću ja čujem. U rodnu grudu da me zakopate, i tačka štedim za to preko dva'est godina.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Poslednja dedina želja mora da se ispoštuje...+
A babina poslednja želja?
Babu desda satr'o davno..