
Veoma poznata, i kao takva izuzetno često upotrebljavana narodna izreka, čija se najveća vrednost ogleda u, gotovo, univerzalnoj primeni. Dakle, veći deo izreke je konstanta, a samo se, zavisno od situacije, ili potrebe menja zadnja reč. Važno je napomenuti da se, kao i sam jezik i dalje razvija, raste, zahvaljujući svima koji pronađu još neku, poslednju reč.
Ja ću za sada podeliti sa vama one koje poznajem: TRUD, SUD, SPRUD, UD
Upotreba navedene ne podleže autorskim pravima, jer se dodavanjem poslednje reči po vlastitom nahođenju, smatrate koautorom.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.