Svakodnevnica jednog harema i kritički osvrt na međuljudske odnose u njemu. Sve bude, sve i prođe… Ali, hijerarhija je jasna, kuronja je na vrhu piramide.
- Koliko vas ima na lageru sad? Stiže li muž da vas sve namiri?
- Dosta nas ima, bogami. Onako, kako koji dan, nekad stigne a nekad ne stigne. A i mi smo ti sa malim zadovoljne. Muči se i on, dobar je muž.
- Sa malim zadovoljne? Znači evnusi uskoče da pripomognu?
- Malo oni a malo i jedna drugoj ruku pružimo. Pustimo i jezik, biva svega, bude se i prođe. Ali, ne brani muž, dobar je muž.
- Znači, u zemlji slijepih jednooki je kralj, a?
- Uf, najbolji je muž.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Šta će jadan.
http://vukajlija.com/u-dolini-slepih-jednooki-je-car/549632
mrčeno čeljade