
Opšte je poznato da su javne nabavke u Srbiji jako interesantan proces gde npr. cena pari čarapa za vojsku, ili podloga za miša u nekoj ustanovi može dostići i do 10000 dinara, ove skuplje stvari i da ne pominjem. Zbog toga se i osobe koje vole da se ugrađuju gde stignu porede sa ovim interesatnim fenomenom.
-Idemo na piće večeras
-Opa, otkud ti pare
-Obradio sam onu deviznu matorku iz kraja za 200 evrića, nije bilo baš prijatno ali morao sam jebiga, treba mi kinta, u krizi sam
-Kako 200? Pa ona plaća 500
-Ma meni Ćomi reko da je 200
-Jao sine, pa gde nađe Ćomija, on se ugrađuje ko za javne nabavke, ojadio te za 300 evra some!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.