Nikad nije bilo lako, razume se. Zašto bi neko uspeo da te ubedi da kreneš na neki faks, čitaš neke nezgrapne knjige i daješ gomilu ispita kad to nije bit, to nije suština. Suština je ulica, jedan veliki univerzitet. Sve veći broj ljudi se opredeljuje za teži put, ulični put. Nikad nije ni bilo sve u knjizi, niti će. Ova vrsta obrazovanja na prvi pogled ti deluje smešno, i setiš se svih onih taksista i skarfejs mangupa koji se diče svojim obrazovanjem, ulicom. Varaš se, to nikako ne sme biti potcenjivački smeh. Mistika i nagomilano iskustvo koje proizilazi iz ovakvih osoba je upravo zbog uličnog fakulteta. Naravno, koliko god delovao imaginarno, tu je. Lebdi svuda oko nas, mahom na ulici. Mesto na kome nije bitno da li ćeš overiti semestar, dati Matematiku 2, ili uhvatiti budžet za narednu godinu. Jok. Skupi oči kao Inspektor Kluzo i daj klincu savet kakav ni na jednom fakultetu neće čuti - "Ulični fakultet, najteža škola mali, najteža."
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.