
Idem tako ulicom, gledam svoja posla, kad u dajini nazirem lika koji mi izgleda poznato, pomislim: ,, Možda ide u školu sa mnom, ko zna.". I tako dok se mimoilazimo naši pogledi se sretnu i Bum!, došlo je do umne sinhronizacije. U narednih nekoliko sekudni dešava se sledeće: obojica istovremeno klimamo glavom i kažemo Desi!, a onda svako nastavlja svojim putem kao da se ovaj fenomen nije ni desio.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.