
Imperativ glagola ući, arhaičnog porekla, bez ikakvog logičnog gramatičkog objašnjenja, koji se koristi pretežno u seoskim oblastima i svim serijama Siniše Pavića u kojima se pojavljuju stanovnici tih oblasti.
- Miloradeee, uniđi u špajz i dodaj mi onu teglu skrastavci, samo pazi na basamci, će se strmekneš konomad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
изнуиђи ;) +
узем турим метем доитим заитим униђем
Unišla za +
Itekako ima logičnog gramatičkog objašnjenja i ova reč uopšte ne spada u sleng; glagol „unići” potpuno je regularno sačinjen od prefiksa „un-”, koji se razvio od starog prefiksa „вън-”, gde se posle to „n” izgubilo. Nalazimo ga u starijih pisaca, a beleže ga i šestotomni „Rečnik srpskohrvatskog jezika” Matice srpske, kao i Pravopis iz 1960. Međutim, danas je potpuno potisnut oblikom „ući” te ga možemo smatrati arhaičnim, ali ne i nepravilnim, a naročito ne slengom!