
Kaiš bez rupa.Postoji i takva vrsta. To je onaj kaiš koji ima samo neku vrstu platna, umesto kože, a nema ni rupe jer ima mehanizam bez bodlje, koji omogućava zatezanje kaiša po principu zaglavljivanja između delova te šnale.
Poenta ovog kaiša je ta, što ako je dovoljno dug, može da ga koristi i dete od 20 i gmaz od 200 kg. Prilagodljiv za sve. On nema posebne mušterije, i njemu je svejedno ko će ga nositi. Samo da ga nose. Neka vrsta kosmopolite među kaiševima.
Međutim, ja ne verujem u kosmopolite. Kako može da bude za sve i svuda? Ako i može, to znači da je odavno izgubio svoju osnovnu crtu, tačnije rupu.
Neko ima više rupa, a neko manje, ali bar zna šta je.
Ovako je samo kaiš bez rupa. I niko ne zna bolji naziv za... to.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Dao sam +, ali da me jebeš ne znam šta sam pročitao.
Učkur brate, učkur!