Otprilike, stanje kao kad se upiškiš. Neprijatnost neka postoji, ali si ipak srećan jer se više ne mučiš.
Unovčavanje čekova je način na koji naši roditelji opstaju već dve decenije (bar dve za koje znam) i verovatno jedina situacija kad se moj ćale oseća kao Rokfeler na steroidima. Još ako uspe da smulja da ček ne prođe odmah, jebo' sebe, pa postao je privatni vlasnik celog fonda Nacionalnog investicionog plana. Japanskog.
Negde u početku te radnje stoji misao ''a jebem mu mater, odo' još dublje u nedozvoljeni minus, da ti državu i sistem i sve u pizdu lepu...'', ali to čangrizanje na sopstvenu finansijsku onemoćalost nestane kad vidiš keš (keeeeeeeš), taman za onoliko vremena koliko je potrebeno da se upišane pantalone osuše.
Ja jednom sjebala ček, nisam dobro popunila (strah me uvek kad treba te zvanične stvari da popunjavam, tocilo). Tata mi se iskreno zahvalio.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.