Ceremonijalni obred koji vršimo kada se prvi put(*) u životu vidimo sa nekim. Obično se obavlja rukovanjem i istovremenim izgovaranjem imena. Meni se najčešće dešava da od svega toga zapamtim samo svoje ime. Retki su oni koji pitaju sagovornika da ponovi ime, obično prećutimo da nismo čuli ime, da li iz kurtoazije ili ko zna zbog čega.
(*)
Ovo "prvi put" prihvatiti sa rezervom jer se može desiti da se sa nekim upoznajete i dvadesetak puta, svaki put misleći da je prvi.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
to je dosadno +
Ja sam čuo da možeš opušteno da izgovoriš neko žensko ime, a onaj sa kim se upoznaješ to neće da provali. Moram da probam jedared :)
hehe aj' pa javi reakciju :)))
Ili kazes - Iznogud
:+)
ahahaha...istina...po sto puta sam se upoznavao sa nekim....u raznim stanjima...:)))