Kada mašeš slučajnim prolaznicima sa šestog sprata, jer nikog bližeg nemaš.
I ležim tako i gledam u zrak, na stolu načet sendvič, do pola ispijen tetrapak. Popodne kao i uvek, provodim sam, a zidovi i nisu najbolje društvo. U nedostatku prijatelja vežem se za ćebe, ono mi jedino još daje nešto malo topline. I sam sebi postajem stranac, neko ko nikada nisam želeo biti. Zamišljam ponekad da ima nekog tu pored mene, ali sve su to snovi, sve su puste želje...
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
djelimično se pronalazim ovdje.... +
Svaka čast, nemam reči. +++