
Kada mašeš slučajnim prolaznicima sa šestog sprata, jer nikog bližeg nemaš.
I ležim tako i gledam u zrak, na stolu načet sendvič, do pola ispijen tetrapak. Popodne kao i uvek, provodim sam, a zidovi i nisu najbolje društvo. U nedostatku prijatelja vežem se za ćebe, ono mi jedino još daje nešto malo topline. I sam sebi postajem stranac, neko ko nikada nisam želeo biti. Zamišljam ponekad da ima nekog tu pored mene, ali sve su to snovi, sve su puste želje...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
djelimično se pronalazim ovdje.... +
Svaka čast, nemam reči. +++