
Uličar, ali ono kao usput. Wannabe klošar. Fin momak koji po svaku cenu pokušava sebe predstaviti kao ono što nije. Onaj koji svoje fino gradsko i građansko poreklo pokušava zameniti uličarskim stilom života. Uličar u puloveru, "Tommy Hilfiger" ružičastoj košulji i lakiranim "Bally" cipelama.
On je u krizi identiteta. Kao mali bio je ponos roditelja, starosedelaca "Kruga dvojke". U predškolskom periodu išao je na časove latinskog, a danas studira arhitekturu. Koristi najfinije ulje za kosu i pomaže starijoj komšinici da pređe ulicu. Svoju torbu uvek ukombinuje sa svakim outfitom. U srednjoj školi je prepoznavao različite pravce klasične muzike, a o ruskim klasicima je znao koliko i profesor. Roditelji se ponose njime.
No, on je izgubljen između poseta salonskim stanovima porodičnih prijatelja i deljenja buksne s random klošarom iz kraja... klošoram, čija je keva tehnološki višak propalog društvenog kombinata. Njegova ispeglana košulja vrednija je od svih izderanih jakni njegovih kvazi-drugara, koji zahvaljuju Gospodu za svaki preživljeni dan i karton zidarskog piva. Njegov rečnik poprima novu dimenziju: pristojne i lucidne sintagme zamenjuje slengom proširenog vulgariteta i umanjene bistrine. Na krem mokasine stavlja bedž s marihuanom i misli kako je našao sredinu u kojoj je jednak s drugima.
- 'De si, Antonije? Jesi nabavio koji mić dopa? Tako smo se dogovorili.
- Jesam, evo. I neka bude Enton, Antonije je malo treš.
- Enton, jebe se s Klarkom Kentom. Dobar si, jeb'o te.
- He, Kiza momak iz kraja, voli ga beogradska raja.
- A?
- Studentkinje ga vole , ne mogu da mu odole, he-he.
- Enton 'oće da bude u trendu, moramo da ga jebemo u pedu.
- Molim... ovaj, šta?
- Zajebavam se, Antonije, mojne šiziš. E, isprlj'o si gilje, idi kući da ih očistiš, a mog'o bi usput karton vopsa da nabaviš, čisto da se ne vraćaš praznih ruku.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Oseća se kvalitet pisanja. Odlična.
A primer je prejak, ova rima mu daje dušu!
+++
e taman ovako ja. ali sad cu da propadnem potpuno pa cu da se nadjem.
Deki, fin sti ti čkode, mojne tako, gledaš Begrmana i taj rad, lolo!
pa i ovaj je fin, a?
Taj rad.