
Gnevni poklič tinejdžera isfrustriranog saznanjem da njegovi roditelji više cene tudje dete od njega. Uglavnom dete živi u uverenju da se samo njegova dela ili izjave moraju obožavati(primer 1), mada je nekada upotreba izraza sasvim opravdana(primer 2).
Primer 1:
Roditelj: Baš je dobar onaj Biljin, danas mi je pravio društvo do kuće, a još mi je i torbe poneo!
Razmaženo dete: Znaš šta? Usvoj ga! Ionako njega voliš više nego mene, što si me uopšte rodila, da me psihički zlostavljaš, a?!
Primer 2:
Roditelj perfekcionista: I šta si dobio iz latinskog?
Dete: 5-.
Roditelj perfekcionista: -? Zašto -? Sigurno je Marko dobio čistu peticu.
Dete: Marko?! Usvoj ga BRE!! Ti nisi normalan čovek, šta bi tek bilo da sam dobio 4?!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
bash tako!:)
+
Kako mi je ovo poznato... meni su jedno 10-ak godina, počevši od 1. osnovne, planinarili po klincu s nekom Marijom...
Ova definicija je nastala 5 minuta nakon Markovog odlaska kući. Nakon mog predloga da ga usvoje ga redovno (izmedju sebe, naravno) nazivaju posinak. A da im je sin 3 dana, plakali bi oni za mnom (bar se nadam.. :))