Prijava
  1.    

    Uvikalo u ušima

    Unutrašnji glas, zarazna melodija koji nas proganja. Obično ono što prvo čujemo odmah po ustajanju i što nam određuje raspoloženje za ceo dan.

    6.00 drugi program RTS.
    Piči himna, skačem ko oparen i u stavu mirno salutiram, ko onomad u armiji.

    07. 00. Jutarnja kafa sa kolegama na poslu.
    Šef : - Prekidaj kafu, gasi cigare, imamo havariju!
    Unutrašnji glas : - Bože pravde, ti što spase ....

    11. 00. fruštuk, po povratku sa terena.
    Šef : - Zvali sa mosta slobode, neko otkino dvajest metara branika.
    Ja : - Ali, nismo doručkovali.
    Šef : - Nisam Vas ništa pitao, pali kamion i na most!
    U.G. : - ...Od propasti do sad nas ...

    14. 00. Još sat vremena i gotovo. Kafa? Može :)
    Šef : - Dobro je, da sam Vas zateko. Jeste skidali alat s kamiona?
    Ja : - Šta je sad? Daj bar kafu da popijemo.
    Šef : - Kakva kafa?!? Pukla poluosovina na FAP- u 20.21. Treba da odete u kamenolom i zavarite to. Da može siđe s Fruške Gore do firme.
    Ja :- Ko je to još radio, bre??? Pa zato treba radionica, kanal i nova poluosovina. Pošalji šlepera gore da ga dovuče....
    Šef : - Slušaj šta ti se kaže.Kad zavarite, polako terajte za njim, ako doživi defekt uz put.
    U.G. : - ...čuj i od sad naše glase i od sad nam budi spas ...

    Sreća, pa me probudila hinma, "Bože pravde".
    Da me probudio Killing in the name of ili da su "Marš na Drinu" izabrali za himnu, još kod jutarnje kafe bih završio u istrazi.