
Prvi rč, takoreći rčić, koji moraš da lizneš da bi ušao u neku firmu, kao kurir, portir, recepcionar, magacioner..
Nakon njega slede raznorazi rčovi i rčmine, onda ćeš se i sam naći u poziciji da budeš uvodni rč za nekog, a kako godine prolaze, ako si 1 u milion, postačeš glavni RČ, i imaćeš čitavu vojsku u i u redu ispred svog donjeg dela leđa.
- Dobar dan, imam poziv za razgovor za posao...
- A gde ste se prijavili, internet, halo oglasi?
- Vlada, šef magacina, me je pozvao...
- Aaa..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
:) ovo je zapravo jako dobro
Nema da se brineš za hemoroide! +++