Prijava
  1.    

    Užički Govor

    Užičani su poznati po svom govoru, koji je jedno vreme važio za najčistiji i najispravniji u Srbiji. Sada se najispravnije i najčistije govori na području Valjeva i Loznice. Užički govor se nekako „poseljačio“ u poslednjih 20 godina.

    Iako Užičani nikada nisu imali problema sa padežima i korišćenjem istih, itekako imaju problema sa akcentima, hteli oni to da priznaju ili ne. Dovoljno je slušati užički radio ili gledati nekog Užičanina na televiziji i primetiti da Užičani jako otežu izgovor kod velikog broja reči. Naravno, većina Užičana će zatvoriti oči pred ovom činjenicom i reći : „Bolje da ja pričam užički, nego da zavijam kao Beograđani. Ko ih bre jebe“

    Pojedine reči u srpskom jeziku imaju specifično značenje samo u Užicu. Primera radi, reč mutan u kontekstu : „On je baš mutan lik“. Na užičkom to znači da je neko zanimljiv, dopadljiv, cool. Kada ovu rečenicu izgovorite bilo gde van Užica, ljudi ce pomisliti da je to neko ko se bavi ilegalnim radnjama, odnosno da nesto muti (što je i logično, zar ne?)

    Užičani, takođe, obožavaju da skraćuju reči. Po tome su jako poznati, pa se čak i studenti iz Užica u Beogradu prepoznaju po tome. Kao da im na čelu piše odakle su. Kao primer, evo liste nekih reči, datih sa prevodom u produžetku (za ljude koji nisu iz Užica ili ne razumeju). Osećajte se slobodno da listu dopunite u komentarima (naravno sa prevodima za one koji ne razumeju).

    Student1 : „Sutra idem Užice“ (Pravi Užičani NIKADA ne koriste dva slova u, jedno pored drugog.)
    Student2 : „Extra, spiči jednu kompletaru i za mene“

    Karakteristične kratke reči : EVE, ENE, ETE

    „Eve ti kilo rakije“, u ekstremnim slučajevima „Nadevo ti kilo“ – „Evo ti litar rakije“, označava davanje.
    „Ene, duga!“ – „Eno je duga!“ ili „Pogledaj, duga!“ – Koristi se pri pokazivanju na nešto.
    „Ete ti, jebalo te ono!“ – Označava davanje, slično kao i kod EVE, ali ljutito ili
    „Gde mi je ranac?“ - „Ete ga“ – Označava pokazivanje na nešto.

    Ko no to bi? – Ko ono to bi? (Inače najkraća srpska rečenica, sa 4 reči i 8 slova). Varijacije ove rečenice su: De no to bi? – Gde ono to bi? i Šta no to bi? – Šta ono to bi?

    Skraćivanje pojedinih reči odsecanjem slova T na kraju istih : Vlas, čas, krs, lis, prs, mos, mas ...

    Ček – čekaj
    Jes – jeste
    Jok – nije (ovo je, doduše, turska reč i znači NE)
    Nek – Neka
    Nemo – Ma nemoj
    Numem – Ne umem
    Oli? – Hoćeš li? (ovo skraćenje vuče korene iz Crne Gore, ali se puno koristi u Užicu)
    Nasce – Nastavnice
    Našče – Nastavniče
    Upremase – Naspram, jedno prema drugom
    Dela, dela de, dela der – Označava odobravanje, odnosno celu rečenicu : „Mislim da bi trebalo da to uradiš“. Primer : „Razmišljam da počnem dučim“, „Dela! Da se nisi rano setio?“
    Jašta, jašta čini – Reč koja ima potvrdno značenje, da. Takođe se moze koristiti kao odgovor na SVAKU rečenicu ili pitanje.

    Spajanje dve ili više reči :

    „Nek je sasrećom domaćine.“ – „Neka je sa srećom domaćine.“
    „Eve mi ga sin viškuće, igra se.“ – „Evo ga moj sin, iznad kuće, igra se.“
    „Meščini da sam ga video.“ – „Meni se čini da sam ga video.“
    „Ošdoći? Kašdoći?“, „Doću. Saću“ - „Hoćeš li doći? Kada ćeš doći?“, „Doći ću. Sada ću.“

    Skraćivanje rečce da je jako često i karakteristično :

    Didem – Da idem
    Duzmem – Da uzmem
    Dučim – Da učim
    Dubijem – Da ubijem
    Dizađem - Da izađem
    Duradim – Da uradim

    Skraćenje reči sa na s, koje je vremenom prešlo na z :

    „Ček da siđem zbrda“ – „Čekaj da siđem sa brda“
    „Ja se zimi grejem zdrvima“ – „Ja se zimi grejem na drva“

    Vrljala crvenkapa ševarom i trevila kurjaka, a kurjak joj veli: "Đes to pošla krvavu ti neđelju jebem!!!"