
Izuzmimo prvo one uzrečice-psovke i poštapalice koje ljudi mešaju sa uzrečicama.
Uzrečice su obično kratke i upečatljive rečenice ili izrazi upotrebljeni od nekog u određenoj situaciji, koje se zalepe za nas i posle nekog vremena uhvatimo sebe kako pomoću te neke reči ili izraza odgovaramo na sve živo ( izražavamo utiske, osećanja, odgovaramo na pitanja...)
Nema veze ni sa čim u toj situaciji, a čitavu misao od 10 reči zamenimo tom besmislicom koju pokazujemo kao emociju+podtekst.
A:Kupila sam novu torbu.
B:In d pedu ( podtekst: e, lepo. )
A: Vuci dupe u Rodić i kupi MB pivo i Bi Vodu
B:In d pedu (ajde sad i to , super! batalite me malo sad svi! )
A:Rekla **** da si sladak!
B: In d pedu (Jea , mačomene, majstore! )
A:Nisam našo desetke pa sam uzo devetke (žice)
B:In d pedu (ma ako, sedi popij pivo, ne sekiraj se)
A:Gde je za tebe savršeno mesto za one stvari?
B:In d pedu (odakle znam sad, ima li veze)
*usledio je šamar zbog englesko-šatrovačke konstrukcije
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.
da, da, da... in d pedu... vozimo se sa đubretarcem... in d pedu!
Ja ga koristim kao zamenu z taj rad ili tako nesto, al ponekad samo!