
Urbani fenomen. Sreće se uglavnom po kladionicama i kockarnicama, gde provodi čitav dan. Stalno priča kako je čitav život proveo bez dana radnog staža i da živi "na foru", obavezno je "nekada trošio brdo para na kocku i bio mnogo jak igrač", "ima obraz i svi ga poštuju", i on sve i svakoga "poštuje" itd. Ima manire i priču, a priča mu se, u suštini, svodi na "daj pare da te ne bije maler" - kada neko dobije pare na ruletu, poker aparatu ili kladionici, on prilazi i uzima svoj deo pomoću ove priče. Kada izvaćareni počne da gubi pare na ruletu, vaćaroš tiho i neprimetno nestaje. Takođe ima jednu vrlo dobru i jednostavnu foru za zaradu - priđe igraču na ruletu, i kaže neki broj, npr. "sigurno pada 26, igraj 26!". I sad, ako padne 26, on kaže "eto vidiš, pogodio sam ti broj", i ovaj mu obavezno da bar 500-1000 dinara, a često i više od toga. Ako ne padne taj broj (što se najčešće desi) - boli ga dupe, nisu njegove pare.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Eee, super opisano! Svaka čast!