
To je san o moćnoj tradiciji i uspostavljanju hijerarhije vrednosti, to jest želja da se hoda pogodnije, ugodnim ali i jednoličnim asfaltom, umesto pašnjacima, šumom, klisurom i planinskim prevojima. Jer Evropa je komfor nasuprot znoju i muci; praznina i jalovost umesto duhovnog bogatstva i duševne usplahirenosti. Evropa je sinonim kulture; Balkan je oličenje slobode. Zato Evropa podseća na lepotu pripitomljenih, što će reći, korumpiranih domaćih životinja, dok Balkan još uvek zasenjuje neosvojivom, nedokučivo divljom lepotom zveri. Evropa se uljuljkuje snom o večnosti; Balkan sagara ognjem prolaznosti. Pojedinac, razapet je između besciljnosti amorfnog življenja i neminovnosti fizičkog umiranja (Balkan), i iluzije o večnosti balsamovanja lepote mrtvog kristala (Evropa). Između životnog pakla i pustinje savršenstva.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
e brate,radije bih da vozim BMw M5 po pustiji...