
Ko što su se Japanci jadni zadesili u vatrenom pojasu Pacifika, tako smo se i mi Srbi zadesili(ili bolje rečeno stvorili) u vatrenom pojasu oko nove godine. Sve kreće od Mitrovdana, preko Aranđela i Svetog Nikole do nove godine ( negde obično uskoči ortakov rođendan), pa onda Božić, pa takozvana Srpska nova godina i na kraju Vaslije Ostroški. Ko se odavde izvuče čitav, taj ko da na veseljima i nije bio. Vlaške igranke, robot kola, helikopteri piva, čitave prerije srpskih bizona( čitaj svinja) istrebljene i dovedene na ivicu opstanka i naravno ispijanje čuvene deda Stoletove rakije. A domaćini kao šerpasi na Himalajima kasnije sprovode pijane goste kući. Dosta se u narodu priča o ovom vatrenom pojasu, a kako i ne bi, kad opiči Aranđelovdan od 10 rihtera retko ko ostaje ravnodušan.
- Brate kad će kraj ovog polugođa, dete mu jebem, pusta ostala i škola i sve.
- Polako prijatelju, još malo pa stiže vatreni pojas Nove godine. Sve će to narod pozlatiti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
dobra ova, sviđa mi se +