
Posteljina za pranje.
Obično nedeljom ujutro, oko pola osam, keva uleće u sobu, otvara prozor, konstatuje da si pijana svinja i počinje da izvlači čaršav na kome ležiš. Počinje borba na život ili smrt, u kome svake nedelje pogineš, padom sa kreveta.
Nastavljaš spavanje, puštajući bale da se razmazuju po parketu.
- Ustaj sine, da perem posteljinu... Veliki veš!
- Uhhummmakkdfrttts, još malo...
- Ajde, sad će osam sati... u, što smrdi na pivo, opet si pio?
- Hrrrr...Hrrrr... Nisam, kevo, keve mi...
(Vuče čaršav)
- Pusti, pusti... ne šutiraj, pusti, jao... zvaću oca! Ne grizi!!!
(Padaš s kreveta)
- Tako, nećeš ti meni da spavaš u prljavoj posteljini.
(Izlazi iz sobe, balaviš po parketu)
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.