
Početkom 2000ih deca su se palila na Pokemone, Digimone, Zmajevu Kuglu, Robote, Nindže i druge Japanske ludosti. Video klubovi su ovo koristili pa bi na kasete snimili 2, 3 piratske epizode nekog Japanskog crtaća. Zbog ovoga često se dešavalo da deca umesto pokemona vide neku ultra nasilnu pucačinu jer vlasnike kluba nije bilo briga šta stavljaju...
Tata: "Ovog meseca si bio dobar u školi sine pa ti za nagradu uzimamo crtać iz video kluba."
Dete: "Jeeee!"
Mama: "Kakve crtane filmove voliš sine?"
Dete: "Volim one kul kao što su Pokemoni i Digimoni!"
(Tata i mama uzimaju neku kasetu)
Prodavac: "Ja mislim da to nije za vašeg sina... "
Tata: "Gluposti to su oni Japanski koje deca vole!"
(Kod kuće sin počinje da gleda film i vidi nekog Samuraja kako čoveku seče glavu motornom testerom)
(Mama i Tata trče da ugase film dok sin plače kao kiša...)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.