
Kažemo kad nam ponestane "reč", ali osećamo potrebu da označimo da je :
-neko preterao,
-zaslužuje kompliment (a nama se “ne daje”),
-da je bolji nego što smo ikad mogli da zamislimo.
Ili nam se jednostavno ne daje precizniji komentar dok ne osetimo puls svojih sagovornika.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.