
Kažemo kad nam ponestane "reč", ali osećamo potrebu da označimo da je :
-neko preterao,
-zaslužuje kompliment (a nama se “ne daje”),
-da je bolji nego što smo ikad mogli da zamislimo.
Ili nam se jednostavno ne daje precizniji komentar dok ne osetimo puls svojih sagovornika.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.