
Izraz koji koriste osobe kada svoj posao urade bolje od nekoga ko se s tim poslom susreće prvi put. U trenutku izgovanja istog, dobijaju neverovatan osećaj inteligencije, isticanja od drugih i smatraju da su najpametnije na svetu. Svaki put.
Izraz inače osobu kojoj je upućen nervira neverovatno mnogo, ali se trudi da odreaguje što smirenije.
Sin: Tata, ne moze ova svećica da udje ovde...
Tata: Kako ne može, daj mi to ovamo... ovo ovde malo olabaviš, pomeriš ovaj kabli malo, sad skineš ovu maticu, otpustiš ovde i ona upadne... Eto, vidiš kako može.
Sin: *najpre u sebi besno: (pa naravno da može kad si jedno milion puta menjao svećice), a zatim glasno smireno: Naravno tata, vidim da može.
Učenik: Profesorka, ovde ne može rezultat da ispadne 2.
Profesorka: Daj mi da vidim... Ovde prebacimo dva, delimo sa 4, koren iz 64...mhmhm... dodamo ovde ovo što nam je ostalo, prebacujemo 6 gore i sad kad podeliš ispadne dva. Vidiš kako može.
Učenik: *najpre u sebi besno: (pa naravno da može kad vi 25 godine rešavate taj jedan isti zadatak), a zatim glasno smireno: Vidim profesorka, shvatam sad.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Промени у видиш Зорице да можеш, ако знаш шта хоћу да кажем.