
Najlepši naziv za deo grada. Parče prirode u masi betona i asfalta. Reko' bi čovek da je lepše od vrtova francuskih dvorova i skladnije od japanskih parkova. Zvuči uzbudljivije od džungle.
Viline Vode su industrijska zona Beograda : parče betona obogaćeno smogom. Područje je isparcelisano, ograđeno i izgleda ko da ga je sam đavo zaposeo: red sumornih skladišta-red veleprodaja, ulice izrešetane od teških kamiona, diskretno obeležen pružni prelaz (jedan ima čak i rampu), ponekad se nabasa na saobraćajnu policiju.
Ispod pančevačkog mosta se vikendom prodaju mamci za ribolov, u gluvo doba se spoturaju pijanice, tu i tamo po neka kurva u penziji. Ranom zorom zaposlen svet pretrčava sa voza na bus...
Nekad, dok je postojala industrija mesa (Bimes, takonekako), sve je bilo začinjeno nepodnošljivim smradom crkotine.
Đavolje Vode, to je prikladniji naziv.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.