Prijava
  1.    

    Vilip Fišnjić

    Stihoklepac i kompozitor novopečenih kafanskih narodnjaka, od kojih velika većina treznih ljudi dobija transfer blama. Uglavnom se sastoje od neke osnovne tematike i nabacivanja rima koje tek načelno imaju neke međusobne veze. Stoga je i tajming interpretacije ovih remek-dela veoma bitan: pesme se moraju izvesti malo pre fajronta, kada su svi gosti već mortus pijani (po mogućstvu ispod stolova), te nemaju više ni u naznakama mogućnost bilo kakvog analitičkog tumačenja tekstova.

    A: E, batice, što imam novu pesmu za noćas, pazi, krećemo iz C...
    B: Sine, jesam ti rekao da je komponovanje moje zaduženje!?
    A: Batice, ali...
    B: Ti meni lepo reci o čemu je pesma, a ostatak prepusti meni.
    A: Pa ništa, batice, znaš onog mog ortaka Envera što je odselio za Amerike, pa se ne javlja već tri meseca, i sa Fejsa sam ga obrisao. Pa sam mislio...
    B: Čekaj, čekaj... (pipka harmoniku, nešto piskara po papiru. Nekih 10 minuta kasnije) `Armoniku u ruke, pa cepaj iz Ef, ja ću da ti otpevam:

    "Moj se drugar Enver
    Odselio u Denver
    Još mi nije pis`o
    Pa sam ga obris`o"
    To ide dva puta, pa kaže:
    "Moje srce uhvatila tuga
    Zbog mojega najboljega druga
    Dugo mi on ništa nije pis`o
    Ni dal` pati, ni dal` je" dramska pauza "pokisooooooooooooo"