
Mešanje virtuelnog sveta u stvarnost, usled zapetljavanja informacija u mozgu, pod pritiskom.
Već 7 sati igraš jebačku sci-fi igricu, krcatu nekim uvrnutim stvorenjima, od kojih se i najstrastveniji gejmeri useravaju od straha. Šunjaš se kroz uzanu pećinu, iz mraka samo naviru stalaktiti i stalagmiti, dok u jednoj ruci držiš upaljač, koji moraš non-stop da pališ kombinacijom 4 dugmeta, a u drugoj nož, koji kurcu ne vredi. Nategnuta tišina u igri, kao i u tvojoj sobi. Zvučnici na max, mrak, napetost... Odjednom "BUM" iza tebe, išpustaš hroptaj očajnika, skačeš u stolici i prdiš u isto vreme i mahnitim pokretima okrećeš miša, kako bi pronašao prokletnicu dok bodeš nožem u prazno! Svetlo u sobi se pali, lagano i zbunjeno se okrećeš, a ono keva došla da ti kaže da ćeš umreti od zračenja i da te pita da li si gladan... Jedva se suzdržavaš da je ne oteras u tri lepe (jebiga, ipak si gladan), tražiš sendvič i okrećeš se nazad ka ekranu, a rogata, zubata neman se obrušila na tebe! Prdiš još jednom, gasiš ekran i zvučnike i nakon kocke šećera i vode odlaziš da čitaš knjigu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.