
Kako da ne! Ova rečenica je čista navlaka i nemoj slučajno da ste se primili. Ako poveruješ, ne samo da ćeš opet da najebeš, već ćeš da se još i osećaš k'o popišan jer si ispao ovca. I zato, furaj po planu, isključi mozak i, ako možeš, sluh, opusti se i uživaj.
- Što si kupio nov kompjuter?
- Pa, znaš, onaj je star, počeo žešće da trokira, a treba mi za posao...
- Zašto ne kažeš iskreno, više bih cenila? Bio ti ćef. Hoćeš da igraš igre. Ko zna, možda i gledaš pornografiju kad ja nisam tu, stoko jedna!
(posle nekog vremena)
- Šta si sada to kupio?
- CD plejer za auto. Bio mi ćef onaj stari da zamenim.
- Odakle ti obraza tako da mi se obratiš? A za tvoj ćef nije problem, a ja kad pomenem frizuru, cipelice ili tako nešto, ti se buniš! A za te tvoje gluposti nije problem? Kako te nije sramota?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.