Ili „dobro, imaš devojku, šetate, držite se za ruku, hihihi, kako smo srećni, ljubite se, drpate u punoj kafani, uskoro ćeš da je otreseš ko Ridjičanin šljivu za kom“. Kakvo bre „uzmite sobu“? Suptilnost? Ma daj...
-Vidi njih dvoje, pa gde ste, šta ima novo?
-Malo šetnjica, kokice, pa ćemo do mene (poljubac u kosu i stiskanje drage dok ne poplavi u licu)
-Mhm... ej, vodi me da gledam!
-A?
-Obećao si prošli put!
-Št...kak...molim?!
-Ništa, ništa, vidimo se. Ćao!
-Šta on hoće da gleda?
-Ne znam dušo, prs’o čovek...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Tako mu i treba!
Plus bre.