
Raniji naziv: Vodostaj na rekama.
Izveštaj o porastu ili opadanju nivoa vode na našim rekama koji se emituje na I programu Radio Beograda.
Ovaj izraz se koristi kada želimo da otkačimo neku izuzetno dosadnu osobu koju sretnemo na ulici, inače davež bez osećaja za meru i granice u traćenju našeg vremena, pa joj prosto kažemo: "Izvini, ali žurim. Uskoro mi počinje omiljena radio-emisija Vodostanje na rekama".
Takođe se koristi u prilikama kada gledamo neki ubi-bože dosadan film, ili pozorišnu predstavu, te kažemo: "Odoh ja da slušam vodostanje na rekama."
Zbog svoje krajnje nezanimljive sadržine, pojedini ovu emisiju zovu i "vodosranje".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ustanem tako pred podne, skuvam kafu, i okrenem na Beograd 1... slušam imena reka, pijem jutarnju kafu i kao da plovim tim plovnim putevima, tako mi je! Naravno ne pamtim kolika je voda, ali koga to još interesuje osim mornara na lađama?!?
+
Možda još samo zanima nesrećne ljude kojima preti poplava. Možda i ribolovce.