![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Druga strana medalje čuvenog dezerta 'dečija radost'. Iako kod dece jako popularan, svojevremeno, u kantinama kasarni se pak uglavnom služio kao upozorenje na duge i iscrpljujuće marševe i vežbe (zbog šećera, verovatno).
Stoga, kad god bi na kraju obilatog obroka ponositi čuvar naše otadžbine ugledao dve kriške džema i margarina, teška srca, anticipirajući sudbu kletu, pustio bi jednu gorku suzu, mireći se sa okrutnom realnošću.
Ko god je bio u vojsci ili je čuo priče, verovatno zna o čemu se radi. Meni je ovo drug ispričao, koji je bio zadnja generacija regularne službe.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
nikad nisam dobio džem i margarin, nama je upozorenje za marš uglavnom bila činjenica da smo u tri ujutro utovareni u kamion i putujemo u neku drugu vukojebinu...
heh, e pa, jbm li ga, ovo je verovatno 'romantizovana' verzija poslednjih generacija.. :)