
Jos jedna velicanstvena karakteristika srpskog jezika je vokativ. Jedino u nasem jeziku nesto tako prosto moze da zvuci tako zanimljivo, pogotovo kada ime nije pravljenjo da ima vokativ.
Udri jace, Noris Cace.
Fridice Nice, Srbija ti klice.
Sloteru Nice, Srbija ti klice.
Sa Lovcena vila klice, dobrodoso Dzeger Mice.
...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Južni deo Srbije nije čuo za vokativ!+
Greška, na jugu imamo nominativ, vokativ i lupativ, ostale koristimo samo po nekad :)
a prezervativ?
nema više s' tobom priče prebiću te Riče xD
+++++
ispravka, kako južni deo Srbije nije čuo za vokativ, naprotiv.. npr "mamooo", "tatoooo", "baboooo" xD
a moze i "majkeee"
A genital?
Ili naguzativ?
Jug ima vokativ!!!
ili Kirče Daglaše
"Mamoooo!.....Tatooo!...Sanjoooo!..."na jugu nije vokativ,već VIKATIV!a stariji kažu ZVACELJNI...Uz nominativ i vikativ imamo i genitiv koji se odnosi samo na ziva bica i pitanje za taj genitiv je "S koga?" (S mamu/tatu/Sanju).